August Šenoa i Slava: Slavni književnik svoje je srce zauvijek ostavio u Turopolju
O slavnom književniku Augustu Šenoi objavljeno je više tisuća djela, no mnogima još uvijek nije poznato da je upravo ovdje u srcu Turopolja kojeg je toliko volio, koje mu je bilo inspiracijom za brojna djela, upoznao i ljubav svog života. Nju, mladu plemenitašicu Slavu, čija se obiteljska kuća nalazila samo nekoliko koraka od župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, Šenoa je zavolio na prvi pogled. Posvetio joj je brojne pjesme, od nje crpio snagu i inspiraciju za svoja djela, a poznanstvo s njom od prvih je dana pobudilo pravog romantičara, onog drugačijeg, većini manje poznatog Šenou – dječački zaljubljenog. Takvog Šenou imamo prilike upoznati kroz ljubavna pisma koja je upućivao svojoj Slavici, a koja se danas čuvaju u Muzeju Turopolja.
August Šenoa prvi je puta ugledao ljubav svog života – Slavu pl. Ištvanić 31. Siječnja 1867. godine na velikom građanskom balu u tadašnjem velikogoričkom svratištu „Bijela ruža“. Na bal su bili pozvani svi poznatiji Velikogoričani, među njima i gospodin Đuro pl. Ištvanić te njegove tri kćeri Ana, Lorika i Slava. Na takve balove uobičajeno je bilo pozivati i goste iz Zagreba i okolice pa se pozivnica našla i kod intelektualaca onoga vremena, društvom naočitih mladića među kojima je bio i August Šenoa. Takve su zabave u okolici Zagreba redovito posjećivali što im je bila i prilika za druženje i upoznavanje s pripadnicama nježnijeg spola.
Kad je Slavu Šenoa spazio ušavši s društvom u dvoranu s nje nije skinuo pogleda. Ubrzo su zaplesali i plesali čitavu večer. Prava ljubav rodila se u tim trenucima, a upravo se njih Šenoa često prisjećao u svojim pismima koje je upućivao Slavi, obasipajući je komplimentima i izljevima iskrene ljubavi i zanesenosti.
Djevojka s kojom je August Šenoa te siječanjske večeri zaplesao u srcu Velike Gorice zauvijek je zarobila njegovo pjesničko srce. Veliki Šenoa pokleknuo je pred mladom Turopoljkom kojoj je tad bilo samo 17 godina. Njemu je bilo 29, i već je bio dobro poznat u intelektualnim krugovima onoga vremena.
No, nije ni Slava bila ravnodušna prema ovom naočitom mladiću. Poznavala je njegova djela koja su se objavljivala u časopisima, čitala ih, bio je već tada glasovit pisac. Čitala je njegove feljtone objavljivane u „Pozoru“ i prije nego što su se upoznali.
Nakon susreta u „Bijeloj ruži“ uslijedili su brojni susreti, ali i iščekivanja. Duge sate bez svoje Slavice opisivao je u ljubavnim pismima veliki Šenoa. Strastveno i ludo se zaljubio u ovu malu Turopoljku kojoj je posvetio i ciklus pjesama – „Slavici“.
August Šenoa dolazio je često u Veliku Goricu gdje je prijateljevao s brojnim Turopoljcima, ovdje se i politički angažirao, a nakon što je upoznao svoju ljubav ona je postala glavnim razlogom njegova dolaska. Njihova veza od početka je bila ozbiljna, pisma i pjesme pisao je Šenoa Slavi gotovo svakodnevno, a kad bi je osobno posjetio šetali bi okolicom, u troje, jer su tako nalagali običaji. U jednoj šetnji, 25. ožujka 1867. godine August Šenoa pred jednim se raspelom na križanju poljskih puteva zakleo Slavi na vječnu ljubav. Bio je Uskrs kada su se zaručili, a godinu dana nakon toga svoju su ljubav okrunili brakom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije.
Šenoine želje i snovi ovdje su se ispunili, a velika se ljubav okrunjena brakom nastavila za zajednička života.
U srcu Turopolja za koje ga je upravo ljubav zauvijek vezala, nalazi se ulica koja nosi njegovo ime. Augusta Šenou ovaj je kraj inspirirao za brojna djela među kojima se ističu „Turopoljski top“, „Mladi gospodin“, „Diogeneš“, „Ciklus pjesama Slavici“, a surađivao je i s Emilijem Lasowskim u pisanju djela „Povijest Plemenite opčine turopoljske“, a podršku mu je uvijek pružala njegova vjerna i najdraža Turopoljka Slava s kojom je imao šestero djece.
Supruga Augusta Šenoe doživjela je duboku starost. Umrla je 2. Listopada 1944. u 95.godini života, 63 godine nakon smrti svog supruga. Slava je bila 12 godina mlađa od Augusta, a u sretnom su braku živjeli od 1868. do 13. prosinca 1881.godine kada je umro slavni književnik. Simbolički upravo se 13. prosinca obilježava i Dan grada Velike Gorice.