Andautonija

U posavskom selu Šćitarjevu, koje se nalazi 8 km od Velike Gorice, iskopine su rimskoga grada Andautonije – upravnog, političkog i kulturnog centra područja između Medvednice, Vukomeričkih gorica te rijeke Save.

Prije više od dva milenija Europom se širi vlast Rimljana, tada najsnažnije državne i vojne sile. Rimljani ovaj prostor, područje Panonije, osvajaju u 1. stoljeću prije Krista. Prostor je to u kojem žive ilirska plemena, koja su manje-više pod keltskim kulturnim utjecajem. Upravo su upoznavali novi metal: željezo. Priča kaže da se u imenu sela Ščitarjevo nalazi korijen keltske riječi – SKUTARIUM – što bi označavalo mjesto kovnice vojničkih štitova. 

Rimskim osvajanjem započinje uključivanje ovog prostora u sustav rimske civilizacije. Pojavljuju se prvi oblici urbanizacije – gradi se sustav cesta, puteva i mostova, prva naselja s rasterom ulica i trgova, kvartova. Keltska Segestika postaje rimska Siscia koju povezuju državnim cestama s Rimom, Emonom, Akvilejom, Petoviom. Uz državnu cestu prema Petoviji na 27-oj rimskoj milji od Siscije, na već prapovijesnom prijelazu rijeke Save osnivaju najprije stražarsko mjesto radi kontrole kretanja ljudi i trgovine. Ubrzo se naselje širi. U pejzažu posavskog reljefa uočili su prirodnu uzvisinu, oko četiri metra višu od okolnog prostora koji hirovita Sava ne plavi. Njezin položaj je u smjeru sjever – jug. Bile su to “nebeske koordinate” koje su u mitološkim poimanjima posvećena mjesta za grad koji će imati naklonost Bogova. 

Pod imenom ANDAUTONIA, u značenju “naselje na rijeci”, grad se širio od začetka na području današnjeg Gradišća iz 1.stoljeća poslije Krista pa sve do današnjeg Kutela u 4. stoljeću poslije Krista.

U dužini od 1000 metara i širini od 500 metara poprimio je izgled nepravilnog šesterokuta. Od stražarskog mjesta u razvoju postaje grad sa statusom rimskog MUNICIPIA s vlastitom samoupravom, razvivši se sve do gospodarskog, političkog, kulturnog i vjerskog središta šireg područja pod imenom RES PUBLIKUM ANDAUTONIENSIUM čije granice čini Medvednica na sjeveru, Vukomeričke gorice na jugu, rijeka Zelina na istoku i Samoborsko gorje na zapadu. 

Unutarnji nemiri, podjela carstva, provale barbarskih naroda u područje carstva doprinijeli su nesigurnosti i propadanju grada. Stanovnici ga tijekom 5. stoljeća napuštaju, odlaze u Rim ili se sklanjaju na sigurnija mjesta. Jedno od takvih mjesta su obronci Medvednice. Njihova naselja postaju nukleus budućeg grada na „Gričkih goricah“ – Zagreba.

Od 1994. Arheološki park Andautonia prezentira nam arheološki obrađeno područje dijela grada oko gradskih termi, a na Danima Andautonije u mjesecu svibnju možete aktivno sudjelovati u “živim slikama” rimske Andautonije.