Arhitektonska povijesna cjelina stare Velike Gorice

Ovaj prostor sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća formirao se kao poluurbano tkivo Velike Gorice kakvo poznajemo i danas. Stari trg ispred nekadašnje Vijećnice, inače najstarije zgrade u Velikoj Gorici, danas prostor ispred Muzeja Turopolja, nekada je bio sajmište. Nakon formiranja sekundarnog trga, Trga kralja Tomislava, sajam se proširio i na taj trg. Sajmovi su bili središnji društveni događaji u Velikoj Gorici. Bio je to prostor gdje se trgovalo konjima pa je za ona vremena nazvan „Konjski trg”. Na novom su se prodavale krave, svinje i volovi te je nazvan „Marvinskim trgom”. Sajam se s ovih trgova proširio i na današnji Trg Petra Krešimira koji se tada nazivao novim sajmištem. Dio te cjeline čine i župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije izgrađena 1893. godine u neoromaničkom stilu te Muzej Turopolja nekadašnje sjedište Plemenite općine Turopoljske izgrađeno na mjestu stare drvene vijećnice 1765.

Od prve katastarske izmjere Velike Gorice 1861.godine jezgra naselja formirala se kao četverokutni trg položen u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Sužava se sa sjeverne strane gdje je smještena župna crkva, duž zapadnog dijela je red drvenih kuća dok istočni dio zatvara zgrada Vijećnice. Na južnoj strani dominira jedna zidana katnica, poznato svratište „K bieloj ruži” sagrađena u prvoj polovici 19. stoljeća. Svojim volumenom podsjeća na kasnobarokne gradnje, a smještena je na tadašnjoj glavnoj prometnici Zagreb-Sisak, glavnoj velikogoričkoj ulici, današnjoj Zagrebačkoj ulici.

Prva značajna zidana građevina nakon izgradnje vijećnice jest pučka škola, danas sjedište Veleučilišta Velika Gorica. Nakon kraćeg zastoja u gradnji škola je dovršena i otvorena 1863. godine. U prizemlju je u početku bilo smješteno općinsko poglavarstvo, a učionice su bile na katu. Ta je zgrada najraniji poznati primjer historicizma u Velikoj Gorici i Turopolju.

Tih godina 19. stoljeća Velika Gorica je još uvijek bila slabo razvijena, a na glavnoj cesti bile su skromne kuće, mahom drvene te poneka zidana katnica. Jači urbani razvoj mjesto doživljava pred kraj 19. stoljeća jačanjem gospodarskog razvoja koji je značio i pomak u gradnji novih kuća i zgrada u Velikoj Gorici.

Značilo je to i razvoj kulturnog života Velike Gorice. Godine 1887. tik uz zgradu svratišta „K bieloj ruži” podignuta je katnica visokog prizemlja s velikim izduženim prozorima. Bila je to Čitaonica, čija je izgradnja u urbanističkom smislu značila popunjavanje južne vizure središnjeg trga koja je u to vrijeme bila arhitektonski nedefinirana. Na njenom je mjestu kasnije podignuta stambeno-trgovačka katnica Mihun.

Dvadesetih godina 19. stoljeća razdoblje je pojačane izgradnje Velike Gorice od javnih zgrada do privatnih kuća, sve s reprezentativnim pročeljima. Investitor gradnje bila je Plemenita općina Turopoljska, a kao glavni prinos tom razvoju ističe se prodaja hrastovih šuma. Za nadzor gradnje bio je zadužen Kosta Tomac „kotarski inžinir”, a izvoditelji radova bili su velikogorički građevni poduzetnici. Osamdesetih godina 19. stoljeća za turopoljsku općinu zadužen je bio Janko Hribar, a njegov sin Nikola Hribar postat će najpoznatije ime velikogoričkog graditeljstva na kraju 19. i prve polovice 20. stoljeća.

To doba obilježilo je nekoliko javnih projekata općine koji imaju šire značenje za Veliku Goricu i općenito arhitekturu s kraja 19.st u Turopolju. Župan turopoljski Stjepan Josipović u ožujku 1891. godine predložio je “da se na grad turopoljski (vijećnicu) u Velikoj Gorici jošte podigne drugi kat u kojem bi se nastanila Kraljevska kotarska oblast u Vel. Gorici”. Do nadogradnje ipak nije došlo te je odlučeno da se izgradi potpuno nova zgrada Kotarske oblasti uz vijećnicu. Izgrađene su u to doba zgrada Kotarskog suda, najznačajniji primjer profane arhitekture historicizma u Turopolju te zgrada javne bolnice u kojoj djeluje Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.

Početkom 1903. godine Plemenita općina Turopoljska započinje uređenje novog sajmišta odnosno današnjeg Trga Petra Krešimira, podiže se sajmišna stražarnica (Matice hrvatske bb) – mjesto gdje se u vrijeme sajma ubirala sajamska pristojba. Izgrađena je i Turopoljska gostiona koja je izgledom definirala ugao između trgova, a javila se potreba za gradnjom najamnih kuća koje je POT podigao za stanovanje uglednicima. 1903. sagrađene su dvije lijepe kuće na južnoj strani glavnoga trga jedna za turopoljskog nadšumara, druga za predstojnika Kotarske oblasti. Njihovom je izgradnjom konačno definirana južna vizura Marvinskog trga no, kao i gostionica, te su skuće pale žrtvom radikalne devastacije trga sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Arhitektonsku cjelinu stare Velike Gorice čine i privatne kuće, najbolje među njima građene su na kraju 19. i početkom 20. stoljeća. Na žalost postoji vrlo malo podataka o njihovoj izgradnji jer su ih većinom gradili trgovci i obrtnici koji većinom nisu pridavali važnost očuvanju obiteljskih arhiva. Upravo je ostavština tih obrtnika i trgovaca ostavila najveći trag na povijesnu urbanu cjelinu Velike Gorice. Većinom se radilo o malim zidanicama s nekoliko prostorija dok su imućnije obitelji gradile  visoke prizemnice. Neke od sačuvanih starih kuća koje danas čine staru jezgru grada su: Kuća Tarbuk (Zagrebačka 5), Kuća Trdak (Kurilovečka 2), Kuća Butura (Zagrebačka 9). Najvažnije za urbanizam i povijesni razvitak Velike Gorice su historicističke katnice s kraja 19. stoljeća kao što su stara pošta (Trg kralja Tomislava 41) i ljekarna Seitz (Zagrebačka 1), dok su najraskošnije kuća Bachrach i kuća Čop (Trg kralja Tomislava 6 i 8) te druga kuća Čop (Šetalište Franje Lučića 15).