Kurija Modić-Bedeković

Kurija je povijesni hrvatski naziv za dvor domaćeg plemstva te ujedno predstavlja i primjer autohtone stambene gradnje bogatijih ljudi u Turopolju. Krajem 18. stoljeća u Donjoj Lomnici postojale su četiri plemićke kurije, ali je do danas preživjela samo jedna – kurija stare plemenitaške obitelji Modić-Bedeković.

Ovu, danas najsačuvaniju, kuriju u Turopolju dao je sagraditi Petar Modić, potomak te plemenitaške obitelji, 1806. godine o čemu svjedoči urezani natpis na glavnoj stropnoj gredi u predvorju.

Jednokatnica pravokutnog tlocrta zajedno s gospodarskim zgradama iz istoga razdoblja i vegetacijom predstavlja rijetko očuvani primjer autohtonog baroknog graditeljstva. Tip gradnje je i ovdje poštovan kao i kod ostalih ovakvih kurija – u prizemlju se nalaze gospodarske prostorije, a na katu sobe za spavanje i blagovanje. Zahvaljujući kontinuitetu vlasništva i brizi obitelji, kurija je gotovo u cijelosti sačuvana u izvornom stanju, uključujući i unutrašnju obradu, opremu i namještaj. Možemo istaknuti krasne peći za grijanje, stilski namještaj, slike poznatih i nepoznatih umjetnika, svjetiljke i porculan, rodoslovlje obitelji Modić.

Kad otvorite velika ulazna drvena vrata, tamo vas čak čeka i stari fijaker koji je davno prestao voziti putnike. Ako se popnete na kat, prijeći ćete preko podnog mozaika od bijelog šljunka i crnih riječnih školjaka i ući u prostorije za stanovanje. Nekad stalni posjetitelji ovog prekrasnog imanja bili su turopoljski plemići Josipovići, Pogledići, Kuševići ili pak umjetnici i književnici Zlatko Baloković, Franjo Lučić, Josip Andrić, August Šenoa te Antun Gustav Matoš.

Ako zaželite odmor i predah u hladu, naći ćete ga u prostranom dvorištu s parkom. Tamo se nalazi i sukačnica, prostorija koja je u ljetnim mjesecima služila za spravljanje hrane.