Obrtništvo u Velikoj Gorici

Ljudska potreba da vlastitim rukama stvara i kreira dodanu vrijednost iskonski je prirodna, utkana u ljudsku prirodu. Na nju se nadovezuje i životna potreba za razmjenom dobara – trgovina, a ove dvije pojave stvorile su obrtništvo. Potvrđuju to i arheološka nalazišta iz najstarijih vremena u kojima ćemo pronaći uporabne i druge predmete, izrađenje marljivim rukama s primitivnim alatima, baš poput onih pronađenih u ščitarjevskom nalazištu Andautonija. Pomislimo li na Turopoljce u ovom kontekstu prvo ćemo se sjetiti palira, majstora obrade drva, koji su bez premca ukroćivali hrastove gorostase u drvnu građu i uporabne predmete. Nesumnjivo je da je naš turopoljski hrast jednako izgradio Turopolje kao i turopoljskog čovjeka. Njime su se gradile hižice, čardaci, kurije koje su ljudima dale siguran krov nad glavom, mostovi koji nas povezuju na zemlji i drvene kapele koja nas povezuju s onim nebeskim. I pojedina turopoljska mjesta bila su poznata po svojim znanjima – Kučani su bili poznati po izradbi hrastovih škrinji, Mraclinci kao kožari, Buševčani kao pečenjari i pekari… Još od vremena kada je Velika Gorica dobila sajamska prava, s početka 17. stoljeća, razvoj trgovine otvorio je vrata razvoju zanatskih zanimanja, ali i u naš grad pozvao majstore obrtnike iz okolnih gradova i susjednih zemalja koji su sa sobom donosili nova znanja, nove proizvode, ali i novu vrijednost pretvarajući Veliku Goricu doista velikom u svakom pogledu. Potomci tih majstora i danas su dio obrtničkog života našega Turopolja, a svojim kulturnim identitetom obogaćuju naš grad kao doista multikulturan. Vidljivo je to i u povijesnoj gradskoj jezgri gdje je i današnja arhitektura upravo odraz njihova doprinosa razvoju Velike Gorice. Ako je glavna misao života u Turopolju od davnina bila „zajedništvo“, vidljiva kroz Turopoljsko bratstvo, onda je ona naglašena i u obrtničkom životu. Već iz zapisa od 1844. godine spoznajemo da su se gorički obrtnici udruživali, a 1846. godine kralj Ferdinard I. izdao je privilegij „Velikogoričkog ceha“. Još od vremena kada su udruženi obrtnici pod sebe uzeli zgradu „Kulu“ u Kurilovečkoj ulici, njihovo sjedište, cilj Udruženja je dati doprinos razvoju velikogoričkog obrtništva pa tako i samoga grada. Mnogi obrtnici razvili su svoje malene poduhvate u velike tvrtke koje su nositelj gospodarskog života Velike Gorice, prije svega u drvnoj i metaloprerađivačkoj industriji, i postali neizostavan generator ukupnog razvoja našega grada.