Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije
Velika Gorica
Odmilja nazivana „turopoljskom katedralom“, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije koja krasi centar Velike Gorice prvi put se spominje u 14. stoljeću. Isprva je na njenom mjestu stajala znatno manja crkva o čemu svjedoče zapisi iz Spomenice župe. Pronađeni su na ovom mjestu ostaci rimskih grobova koja ukazuju na to da su ovdašnji kršćani tu sahranjivali svoje pokojne te su tu sagradili malu kapelu. U prodoru Turaka 1593. godine je razorena kao i mnoge okolne crkve, no zahvaljujući Plemenitoj općini turopoljskoj nije se dugo čekalo na obnovu, ali je veoma brzo postala premala za sve vjernike te je proširena 1679. godine.
Oštećena je u potresu 1880. godine zbog čega je bila zatvorena 13 godina. Povjesničar Emilije Laszowski je o zapisao u svojoj knjizi: “Kad je u prošlom stoljeću 1893. godine pod vodstvom zagrebačkog arhitekta Hermana Bollea temeljito obnovljena sadašnja velikogorička župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite općine turopoljske, koja je bila glavni investitor izvedenih radova”.
Unutrašnjost ove crkve oslikao je Marko Antonini dvjema freskama. Dugogodišnji župnik Josip Frkin za vrijeme svoje službe postavio je vitraje na prozorima lađe crkve koji sačinjavaju cjelinu od postanka svijeta do spasenja na križu po Isusu Kristu, uz iznimku vitraja koji prikazuje Nacionalni euharistijiski kongres 1984.godine i simbolizira pripadnost cijelog hrvatskog naroda Crkvi.
Godine 1995. godine crkva je iznutra ponovno uređena kakva je bila nakon obnove 1893. godine, uslijedilo je vanjsko uređenje crkve s obnovom detalja koje je uništio zub vremena, pa potpuno obnovljena ova gorička katedrala zablistala je 1997. godine kada ju je posvetio tadašnji zagrebački nadbiskup msgr.Josip Bozanić.
U novijoj povijesti crkvu je opet zadesio potres i to koncem 2020. godine, 140 godina nakon što je pretrpjela sličnu sudbinu. Crkva je oštećena, doduše u manjoj mjeri, a nakon čega je skinuta kapa zvonika. Iako statika nije bila narušena bogoslužje se održavalo redovito, ali je zatvoren glavni ulaz u crkvu, a do povratka kape zvonika na vrh crkve protekle su nepune tri godine.



